beats by dre cheap

Ljubav u oktobru

Ide mi se negdje. Onako bez cilja. Onako bezbrizno i neograniceno. A eto, sad ne mogu nigdje. Ali hajde, ja sam skromna, prilicno. Snaci cu se vec i ovdje, zamislit cu da sam negdje juznije, bez perverzije. Ovaj mjesec cu pamtiti po ispijanju kafa na jesenjem suncu, pamtit cu tisinu, gnjevne rep pjesme i posmatranje prolaznika. Pamtit cu generaciju na izbornim plakatima. I sebe uhvacenu u donosenju odluka. Ok, jesam mu kroz salu dala godinu roka, ali uhvatim se kako ozbiljno razmisljam o putovanju u dvoje. Poredim komplementarne boje za uredjenje kuhinje. Poredim nase karaktere. I zelim da prestanem analizirati. Zelim da pustim da sve ide svojim tokom. Prizivam Sudbinu. Odvikavam se od tuge i ne ide mi lose. Slusam vesele ritmove i povecavam misicnu masu. Kako ne... Ovo je moje vrijeme, moje miholjsko ljeto. Moj najdrazi miris zraka. Furam suncane naocale i divne dzwmpercice. Nije mi hladno. Vjetar je divan. Prehlada mi se vraca. Ko je sisa. Jaca sam od nje. Jaca sam od puno vecih stvari od prehlade. Prezivjela sam bolesti koje se ne lijece antibioticima. Prezivjet cu sve. Mada, kada vidim od cega ljudi boluju, ja sam jos kako zdrava. Nisam nikada imala bivse od kojih bi me branili organi vlasti, nisam imala pokusaje mafijasa i kriminalaca, nisam imala neshvacene umjetnike, ni hodajuce parazite. Kad se sve svede na papir imala sam jednu emotivnu Ribu, san mojih srednjoskolskih dana, najneobicnije upoznavanje, moje odrastanje i djecije hirove. Jednog rumenog Fizikalca, babinog sina, moju najneslavniju pricu, moju naivnost i prisilno sljepilo, bez divne zavrsne rijeci. Jednog gospodina Djevicu, tipa Face iz kultne serije, moju mastariju, ulazak u svijet odraslih i moja konstantna cudjenja, njegove fascinacije, sve jednostavno komplikovano. Jednog macho man-a u pokusaju, djecacica u tijelu muskarca, previse puta slomljenog srca, nedovoljno upoznatog, valjda, smrtno crne oci, najmisteriozniji pogled, vanzemaljski nkezan dodir, ponovni pubertet u ovim godinama, ludost u glavi. I jednog Njega, eto moju misteriju, labilnog Lava, kojem ne mogu dati ime. Svasta je on, Ceznja, Sigurnost, divna talijanska frizurica, zlatne oci, ljubomora, neko ko izmami zaljubljeni osmijeh i ludjacko smijanje u trenu, s njim sam ja ja, a opet mi se cini da sam prekompleksna za njegova shvatnja, najnjezniji i covjek koji izgleda najhladnije. Dobio je najvise redova. Dovoljno govori. Ne on, vec redovi. Eto njemu sam dala nazovi ultimatum. I da ih neko postroji sve, mislim da ne bih dugo razmisljala. Postajem pateticna. Nije to dobro, kod mene nije. I tu sam ja, bezbrizna i samo na prvi pogled komplikovana. A zapravo nisam. Trazim sve sto zene traze svakog oktobra. Nekog za praznike, nekog za setnje, za ljetovanja, za ususkano gledanje filmova, negog za smijanje, za plakanje, nekog za sladoled na balkonu, negog za njeznost i strast, nekog za odgajanje djece, nekog da te cuva za ruku. Nekog za zauvijek. I vjerujem u zauvijek, oduvijek vjerujem. Vjerujem u samostalnost u paru. Zivim za bezgranicnu ljubav. Trenutno zivim ljubav, samo treba da obrisem granice. I to sto sam ispravila mjesec i sto sam bila ubjedjena da je novembar, nema veze.

Poslije tebe...
http://amynna7.blogger.ba
17/10/2014 01:02