Poslije tebe...

Dobrodošli na moj blog

28.11.2014.

Seks i grad na balkanski nacin

Mirise na snijeg. Mirise na hladnocu. Cini mi se nedovoljno. A eto, meni bas fali snikeg ove godine. Fale mi duge smrznute setnje. Mi ne setamo. Mi lezimo. Ne ucestvujemo u tim sezonskim paradama u gradu, ne iznosimo svoju vezu na pladnju svakom gladnom prolazniku. To je nase. Vjerujem da zbog toga jos uvijek trajemo ovakvim intenzitetom. Mozda ti i nije razlog, mozda smo samo pocasceni kockicama Srece. Ne znam. I nije ni vazno. Vazno je samo da je tako. Zelim da se ne mijenja. Nikada nisam voljela promjene, ni one na bolje. Neka ti, neka se svi jagme za nesto novo, vracaju na nesto staro... Meni neka ostave ovu moju divnu rutinu. Nek me puste da uzivam u nasim sitnicama, koje su stare, ali svaki put drugacije i svjeze. Kad su veze u pitanju i inace medjuljudski odnosi, ja sam totalno staromodna. U mom svijetu djevojke ne prilaze muskarcima. Muskarci nisu mekusasti djecaci, koji su patrijarhalno odgojeni kada je u pitanju ponasanje njihove djevojke, a na njihovoj razuzdanosti bi im pozavidjeli divlji americki tinejdzeri na skolskoj ekskurziji. U mom svijetu djevojke ne salju slike namjestaja muskarcu kojeg nikad u zivotu vidjele nisu. Ne znam, dubina odnosa ne mora da bude srazmjerno proporcionalna dubini novcanika. Ne treba. A eto, na to se svede sve. Ona kupi sinteticku haljinu u Kikirikiju, stane na cipele s platformom visine X cm (taj isti X cm njena ciljana bogata meta krije ispod UOMO bokserica). Akcenat bih stavila na krije. Otkrit ce ona to nakon par izlazaka, ako je odvede na neko in mjesto, a poslije pokaze sirovost balkanskog muskarca, vec nakon tri. Jer, pobogu, to je zlatno pravilo, vjerovatno upijeno iz obavezne literature Seks i grada. "Ako zelis da te shvati ozbiljno, ne spavaj s njim prije treceg izlaska." Ou, jebene li ozbiljnosti. Ne znam samo ko se potrbusio, pa smisljao takve gluposti. Dobro, mozda za zenu u tridesetim u New Yorku, to pravilo i ima nekog smisla, mada meni, sa najotvorenijim i najslobodnijim stavovima, nikad nece. Ali kakvog smisla moze imati djevojci koja jedva da je punoljetna, u nekoj balkanskoj kasabi?! U toj istoj Kikiriki haljini. I nemam ja nista protiv Kikirikija, mislim, nista ucinkovito, ali eto, za njih mi je karakteristicna ta sintetika s cirkonima. Rekla je njoj njena mati da cuva taj medjunozni kapital, ona ce kasnije sama otkriti kako je nepotrosan, pa sto onda ne iskoristiti tu moc na najbolji nacin i za citav zivot zaboraviti kicastu bizuteriju... kad ima jos kicastijeg skupog zlata. I zlato nije iskljucivo zlato, vec sinonim za sav nakit. Tradicija, pokupila od matere, sta li?! I ne osporavam ja tu moc "zenskog blaga", ali cinjenica je da moc pada kada se ravnomjerno podjeli. Dolazi tu neka druga, sa plasticnim noktima, tigrastog uzorka, s cirkonima, dakako, a mozda i sintetickim ekstenzijama i, gle cuda, i ona nudi tu mocnu stvarcicu njenoj bogatoj meti. Eto ti pomutnje i njima dvjema, ali i vlasniku debelog novcanika i ne tako debelog, a boga mi ni velikog elementa izpod pomenutih bokserica. Progutat ce one taj nedostatak, pa i pogresan raspored crta na licu, ali sta ce on jadnicak. Izgubljen kao dijete u prodavnici igracaka. Degustirat ce, istrazivat ce i eto nakon silnih neprospavanih noci iznad wc solje, od litara alkohola, odlucit ce se za jednu. U lokalnom restoranu ce napraviti svadbu, kompletno selo, jedno, drugo, uza i sira rodbina ce se prejedat i napijat na racun njegovog babe. Njegova mati ponosna kako je sin izabrao mladu koja se "umije smjestit", a njena sretna sto se kcerka posteno i bogato udala. Jos kad novim kolima dodje u svoje selo. Ako se mati napatila, kcerka nece. Onda mlada upoznaje cari bracnog zivota sa seoskim bekrijom, njegove samostalne izlaske do zore, okretanje poluotvorenih usta za svakom novom u onoj istoj Kikiriki haljini kakvu je i ona nosila. Znala je ona da je sintetika kljuc svega. Ali hajde, ima ona sad zlata na sebi, dok je njegovog babe bas ih briga, ima svega. Zazmirit ce na sve. Uspjela je. Ako bude srece potrajat ce brak vise od godine, obezbjedila se za citav zivot. Ako sta krene po zlu, hajde skinut ce u braku nagomilane kilograme i opet u lov. I opet isto pravilo, nista prije treceg izlaska. Jest teze, ali pravilo je pravilo, a i pomenuta haljina kod ciljane muske populacije uvijek pali. Eto, zato neka sam staromodna. Neka ne trazim puno. Nista vise od ovog sto imam. Nekako se odupirem cirkonima i providnim helankama, muskim Sport carapama i UOMO boksericama. Odvraca me nagon za povracanjem. Njima njihovo, meni moje. Samo moje.

23.11.2014.

Vuk je preslab za ovo.

Eto, ja sam dobro. Bez nekog posebnog razloga, bez tudjih dijela... Dobro sam zahvaljujuci sebi, jedinoi iskljucivo. I sama ta cinjenica moje dobro pretvara u bolje. Novembarske okolnosti se mogu nazvati jednim imenom: stres, ogromni i neprestani stres. Ali hajde, ako sad ne ocvrsnem, kad cu?! Ovog novembra ja pravim planove i donosim one najvece odluke i sretna sam i zadovoljna. Mirna sam, mirno spavam. Ne bas predugo, ali bar mirno. Pozeljet cu zelju prije decembra. I Bog ce mi pomoci da je ostvarim. Hoce, vjerujem. I vjerovatno prvi put u zivotu trazim nesto gdje ljubav nije na prvom mjestu. Ali molim za Njenu ljubav. Molim za tu predivnocicu i njenu srecu. Ovaj mjesec cu pamtiti po muskarcu najdivnijeg imena, koji je slomio njeno srce. Nije ona moja najbolja drugarica, ona je par levela iznad. Hocu da ima srecu kakvu imam ja kad me ovaj moj tog ostog najdivnijeg imena zagrli. Eto, samo to, nije previse. Ako treba, daj joj i vise, samo da smiri svoju dusu. Nakon ovog mjeseca jos vise sam ogorcena na vrijeme u kojem zivimo. Ma ne na vrijeme, na ljude, na zvjeri. Nije vrijeme nikom nista skrivilo, osim sto ti vjecito kontrira, kad zelis da ga zaustavis, ono juri kao moderni japanski voz ( ili ono bi kineski?), a kada zelis da prodje sto prije, da odnese tugu, teske poglede i jutra s mucninom u stomaku, ono se setka kao kakav zaljubljeni par, ona vrsta koja se ljubi na svako par metara. A mene bole ljudi. Ljudska hrabrost, ludost, nedostatak straha od Njega Odozgo...Ne znam, dok sam ziva vjerovat cu da se sve vraca po zasluzi. I to je moja najveca kletva, samo da se svima vrati ono sto su namjerno i bez ustrucavanja uradili nekom drugom. Nema tu kolateralnih zrtvi, sve je ciljano i jasno precizirano. Zavist, mrznja, sta li?! Svi mi, vjerovatno, imamo dozu tog u sebi, prva ja. Ne znam sto, odmah pomislim na teske prekide, kako sam svakakve grozote vrtila u svojoj glavi, sto eto nekom bivsem, sto djevojcurcima oko njega. Ali to je ostalo u mojoj glavi. I volim sto sam takva. Zamisljat cu da se svadjam, ali se necu svadjat. Skoro nikad. I nisam ja nista posebno dobra, samo mislim da sam normalna. Sto sam dva puta u 24 godine intenzivno zeljela da se sva moja bol vrati uzroku iste. I dan danas me zanima da li se vratila. Ali hajde, sve je to negdje u covjeku, ali tolike kolicine zla nisu za covjeka. Bar ne za covjeka iz moje glave. Eto, od decembra trazim njenu srecu i mir, trazim mir za sebe i konacno rjesene sve ovo pekrenute stvari. Trazim svoju upornost i trud, trazim manje ljenosti i trazim srecu s Njim. Meni vise ne treba, osim onog klasicnog i prvog, da smo svi zdravi i zasticeni. Samo lud covjek moze trazoti vise.

17.10.2014.

Ljubav u oktobru

Ide mi se negdje. Onako bez cilja. Onako bezbrizno i neograniceno. A eto, sad ne mogu nigdje. Ali hajde, ja sam skromna, prilicno. Snaci cu se vec i ovdje, zamislit cu da sam negdje juznije, bez perverzije. Ovaj mjesec cu pamtiti po ispijanju kafa na jesenjem suncu, pamtit cu tisinu, gnjevne rep pjesme i posmatranje prolaznika. Pamtit cu generaciju na izbornim plakatima. I sebe uhvacenu u donosenju odluka. Ok, jesam mu kroz salu dala godinu roka, ali uhvatim se kako ozbiljno razmisljam o putovanju u dvoje. Poredim komplementarne boje za uredjenje kuhinje. Poredim nase karaktere. I zelim da prestanem analizirati. Zelim da pustim da sve ide svojim tokom. Prizivam Sudbinu. Odvikavam se od tuge i ne ide mi lose. Slusam vesele ritmove i povecavam misicnu masu. Kako ne... Ovo je moje vrijeme, moje miholjsko ljeto. Moj najdrazi miris zraka. Furam suncane naocale i divne dzwmpercice. Nije mi hladno. Vjetar je divan. Prehlada mi se vraca. Ko je sisa. Jaca sam od nje. Jaca sam od puno vecih stvari od prehlade. Prezivjela sam bolesti koje se ne lijece antibioticima. Prezivjet cu sve. Mada, kada vidim od cega ljudi boluju, ja sam jos kako zdrava. Nisam nikada imala bivse od kojih bi me branili organi vlasti, nisam imala pokusaje mafijasa i kriminalaca, nisam imala neshvacene umjetnike, ni hodajuce parazite. Kad se sve svede na papir imala sam jednu emotivnu Ribu, san mojih srednjoskolskih dana, najneobicnije upoznavanje, moje odrastanje i djecije hirove. Jednog rumenog Fizikalca, babinog sina, moju najneslavniju pricu, moju naivnost i prisilno sljepilo, bez divne zavrsne rijeci. Jednog gospodina Djevicu, tipa Face iz kultne serije, moju mastariju, ulazak u svijet odraslih i moja konstantna cudjenja, njegove fascinacije, sve jednostavno komplikovano. Jednog macho man-a u pokusaju, djecacica u tijelu muskarca, previse puta slomljenog srca, nedovoljno upoznatog, valjda, smrtno crne oci, najmisteriozniji pogled, vanzemaljski nkezan dodir, ponovni pubertet u ovim godinama, ludost u glavi. I jednog Njega, eto moju misteriju, labilnog Lava, kojem ne mogu dati ime. Svasta je on, Ceznja, Sigurnost, divna talijanska frizurica, zlatne oci, ljubomora, neko ko izmami zaljubljeni osmijeh i ludjacko smijanje u trenu, s njim sam ja ja, a opet mi se cini da sam prekompleksna za njegova shvatnja, najnjezniji i covjek koji izgleda najhladnije. Dobio je najvise redova. Dovoljno govori. Ne on, vec redovi. Eto njemu sam dala nazovi ultimatum. I da ih neko postroji sve, mislim da ne bih dugo razmisljala. Postajem pateticna. Nije to dobro, kod mene nije. I tu sam ja, bezbrizna i samo na prvi pogled komplikovana. A zapravo nisam. Trazim sve sto zene traze svakog oktobra. Nekog za praznike, nekog za setnje, za ljetovanja, za ususkano gledanje filmova, negog za smijanje, za plakanje, nekog za sladoled na balkonu, negog za njeznost i strast, nekog za odgajanje djece, nekog da te cuva za ruku. Nekog za zauvijek. I vjerujem u zauvijek, oduvijek vjerujem. Vjerujem u samostalnost u paru. Zivim za bezgranicnu ljubav. Trenutno zivim ljubav, samo treba da obrisem granice. I to sto sam ispravila mjesec i sto sam bila ubjedjena da je novembar, nema veze.

30.09.2014.

Rastanci septembrom...trajni.

Septembar. Mjesec koji mirise na rastanke. Mjesec u kojem s najboljom prijateljicom smisljam planove o proslavi Nove godine. Predugo nismo nazdravile 1.1. Fali mi to. Fali mi nasa neobjasnjiva veza i razumijevanje. Septembar je mjesec faljenja. Alergiju dobijem kada neko umjesto fali kaze hvali.Budi, Boze, s nama. Alergicna sam i na izdaje, a, eto, ovaj moj septembar zavrsi s izdajom. Ne mogu da mrzim, niti da se osvecujem, ali uzalud... Odmakni se, mila moja iz ogledala, distanciraj se. Ljudi su truhli do srzi. Ja nisam. I kada mi kaze to zena, koja je prosla sve najlosije, ponosna sam na sebe, mama moze biti ponosna. Septembar je mjesec odluka. Moja odluka je da te prekrizim. Cvrsta sam u odluci. Brisem te na ovim modernim aplikacijama, blokiram. Blokirat cu te i u svojoj glavi. Malo komplikovanijoj aplikaciji, no dobro... uspjet ces, mala, blijeda. Ne vrijedi zivjeti za tih oar sati nase srece ispod tvog krova. Ne vrijedi gubiti zivce, uplecuci se u te bolesne porodicne odnose, mada, imam jednog clana tvoje porodice koji mi je iznimno drag, ali to se da razdvojiti. Ovog seotembra zelim da prestanem biti apsolvent, zelim diplomu, zelim posao. Zelim slobodu. Zelim se osloboditi tebe. Ti zivi sa svojim primirivnim patrijarhalnim stavovima, ja cu ogranicavati podivljali feminizam okoline. Ti se slikaj ispred ogledala u teretani, ja cu se diviti svojoj guzi tu u sobicku. Znas, tri pjeme na koje otkidam zbog tebe, veceras su preslusane bez zacanja negdje unutra. Moja volja, frajeru. Niko na to nije racunao. Ni ovi izdajnici. Samo znam da je Bog svemoguci, da vidi sve i da zna sve. Samo Ga molim da da svima prema zasluzi, bez proklinjanja, jer dame, pobogu, ne proklinju. Psovat ce sami sebe, drugacije ne znaju. Hvala ti, Boze, na mami, na Njemu, na mom A. i na mojoj njoj. Svijet je lijep. Zivot je divan. Ja rijetko pokazujem slabosti. Rijetko placem. I nisam ponosna na to, mozda cu nekada biti. Kada vidim djevojke, djevojcice kako placu zbog kretenluka isforfiranih frajera, javi se nesto, ali nije to ponos, samo zalost za necim na sta ljudi gube vrijeme. Moj nacin: detektuj i distanciraj se. Cao, djevojcice, cao, mali mozgu moji mislis da si veliki. Oprastam ti, ozbiljno. Zivi s kajanjem, vremenom ces shvatiti da je kajanje teze od oprastanja. Meni jest. A kada uvrijedis nekog, kada nekom upropastis sansu, da bi sebe uzdigao, samo se spustas. A nijedna tajna nije vjecno ostala tajna. A ja cuvam tajne, svacije. Cekam nagradu za to. Ti si mi bila posebno draga, ali nisi htjela i nisi znala. No dosta. On vidi sve. Ja se ne petljam u Njegovo. On se petljao u Njegovo. Ali, jok, ni to mi nije bilo dovoljno. Ali osjeti covjek. Osjeti hladnocu na rastanku. Osjeti trenutak kada nema povratka. On ce ostati kao sinonom za tugu, jer ja bez nje ne znam. Tuga je dio moje inspiracije, tuga je dio mog pogleda. Tu ti jos jedino ostavljam mjesto, za sve ostalo nisi kupio kartu. A boga mi, nisi ostavio dobar utisak ni da se prosvercas. A svercaju se i gori od tebe. Eto, bit ce da ti nisi imao povoljne okolnosti, niti stelu. Za stelu kod mene, dovoljna je cista emocija. Dobro, bar cist osmijeh. Tvoj je bio prljav i bolestan. I divan. Bio. Bio. Bio. Eto, mozda je to onaj dugo trazeni znak od nekog Odozgo. Ne znam. Vidjet cemo.

15.02.2014.

Guess...

Would you know my name if I saw you in heaven?! Would it be the same, if I saw you in heaven?!

26.10.2013.

Rođena zaljubljena

I ma šta da kažeš ti, ma šta da kaže On, ma šta da kaže cijeli svijet ja imam ovakvu sebe i jedino nju ne želim da izgubim.Jesam lijena.Jesam neodgovorna.Jesam tvrdoglava.Ima dana kada ne mogu izaći na kraj sama sa sobom i sa svojim mislima.Ima dana koje ću preležati, prespavati, ako mi se posreći, dana kada neću izlazizi iz piđame i pink papučica.Dođe mi da preskočim semestar na fakultetu, jer mi se jednostavno ne da,a onda u septembru položim dvanaest ispita i opet uzmem pauzu.Uhvati me i neka faza kada opsesivno čistim sve, do iznemoglosti i dana kada ne mogu doći do ormara.Volim biti sama, povremeno.Samo ja, kafa i knjiga.I nema me za cijeli svijet, danima.Nemam problem s tim da nepočešljana i rašminkana cijeli dan potrošim igrajući igrica.nemam problem ni s tim da se satima sređujem pred ogledalom.Imam svoje male rituale pred spavanje, koji traju cijelu vječnost i nikada ne bih legla dok sve to ne obavim.Dobro, priznajem, osim kada se družim s alkoholom.Opsjednuta sam snovima.Zapisujem ih, tumačim, ne želim da ih zaboravljam.Manijački gutam horoskope, čačkam po natalnim kartama svih ljudi koje znam.Maštam o zemljama koje želim posjetiti, osjećam pod mogama vreli pijesak Azurne obale.Pamtim svitanja na jugu Španije i želim da ih ponovim.Sjećam se sladoleda na sjeveru Italije.Doručka u šarmantnom Trpnju.Luda sam za Balaševićem, ali potpuno luda. To je moj čovjek, promašili smo se malo geografski i malo više hronološki, ali tu smo negdje.Plašim se smrti meni dragih ljudi, ali ne i svoje.Ne na isti način.Lahko ću ja sa sobom.Ne plačem godinama,a onda u jednoj aprilskoj ili pak septembarskoj noći otplačem za tri života.Volim da volim, volim da sam voljena.volim romantičnosti na neromantičan spontan način.Volim ljeto i gledati snijeg kroz prozor.Volim adrenalin i nježnost.Volim pažnju bez cvjijeća.jedino od cvijeća što priznajem, jeste kaktus i mrtvo cvijeće.Vjerujem u duhove, u budući svijet i Sudbinu.Čekam samo dan kada ću dobiti neke moći. Ou yea...Opsesivno čitam, sve što mi dođe pod ruku ili pod miš, zavisi kako se uzme.nekada sam i vjerovala svemu što pročitam.Više ne.Osnovna zabluda:Od ljubavi se umire.Ja, baš.Nema te ljubavi koju vrijeme ne uništi.Bar moje ljubavi.I nije da sam ja neka hladna kučka.Umijem ja da volim, još kako.Svako ko bezgranično mašta, zna i da voli.Ali ljubav nije vječna, ne ako ne radiš na njoj, u dvoje.Ostat će neki potsjetnik, neka mala sitnica koja iskoči kada joj se najmanje nadaš i baci ti u lice sliku iz prošlosti.Ali to je samo slika, zaleđen trenutak, nešto što se ne može promijeniti.Možeš patiti, možeš cijeli život ubjeđivati sebe da voliš nekog, ali to je samo iluzija , tvoja strane priče.Druga je negdje Daleko, na drugom kraju svijeta ili tu u komšiluku.Nastavlja velikim slovom poslije tačke, a ti nižeš zareze uzalud.Svaka ljubav, koliko god u datom trenutku izgledala nemogućom, ako je sudbinska, naći će način da se ostvari.Patila sam ja zbog ljubavi.Oh...Još kako...Preživjela sam ona jutra s prazninom u stomaku zbog praznog displaya na telefonu, one noći bez sna kada su misli upravo ondje gdje ne želiš da budu, slušala sam priče grada koje nisam željela da čujem, živjela sam ignoriranje, spuštene poglede, okrenute glave, subote u krevetu s čokoladom.Preživjela sam dane bez ikakve hrane, bez oblačenja, bez izlaženja iz sobe, bez suhih očiju i lica, a boga mi i jastuka.Preživjela sam strah pri samoj pomisli na ono što sam imala sve što nije napisano.Sve zbog rumenog Fizikalca, kojeg se sad skoro i ne sjetim.Sigurno nikad ne bih zažalila za njim.Zna Neko Gore šta je najbolje za nas.I onda kada nam se to i ne čini kao idealno rješenje, poslije se ispostavi da jeste, da bolje nije moglo.Hvala Njemu Gore.I ni tada, nije mi palo na pamet da mijenjam sebe, ne u toj mjeri kako bi neko želio.Godine me svakako mijenjaju.Ja želim ostati djevojčica, zaljubljena u svijet.Zaljubljena u Lijepo.Zaljubljena u Sebe.Zaljubljena u Sreću, Nadu i Snove.Zaljubljena u Život...

25.10.2013.

Da si bio san...

I da si bio samo san, bio bi najljepši koji sam sanjala.Bio bi onaj san zbog kojeg bi bila tužna ujutro nakon buđenja, jer mu nije vrijeme za kraj.Bio bi san zbog kojeg bi se prisiljavala da nastavim spavati bar minut duže.Bio bi san koji ne treba da završi.Bio bi san zbog kojeg bih prespavala cijeli život.Bio bi san za kakav ti ne znaš, za kakav ne možeš ni pomisliti da ova Sanjarka sanja.bio bi san čije značenje ne bih manijački tražila po Sanovniku. Sanjala bih onako ludački, tražila još, ploveći po jastuku, prevrćući se s jedne na drugu stranu kreveta.Da si bio san mogla bih se probuditi kad poželim, osjećaj bi ostao krako nakon buđenja, ali bi nestao, iščeznuo neprimjetno...Jedino po tome i znam da nisi bio samo san... Ne prestaješ...

24.10.2013.

To ljeto smo hladno prokockali nas...

Ovo ljeto je imalo mirise svitanja.Onih divljih i nježnih svitanja tu u ulici.Imalo je mirise jednog malog gradića, kojeg umalo ne nazvah svojim, a da ga nikad u životu vidjela nisam.Imalo je neodoljivi miris bademove kreme na mojoj koži.Mirisalo je i na bijelo vino, na iščekivanja i dolaske, na razgovore pod mojim prozorom, na vjertom isfeniranu kosu, na tvoje potkošulje...Mirisalo je na tvoju sobu; tako slatkasto i teško.Mirisalo je na ljenost i čitanje, na preplanuli ten i vodu s limunom.Ovo ljeto je mirisalo na CalvinCleinovu Euphoriu. Ovo ljeto je imalo oblik tvojih ramena, tvojih izvijenih usana, automobilske registracije s tvojim inicijalima.Imalo je oblik čvrstog stiska tvoje ruke oko mojih zglobova i nježnog dodira vrhova tvojih prstiju po mom struku.Imalo je oblik tvog skrivenog pogleda i mog glasnog smijeha.Imalo je oblik strasti i požude, perverzije i osjećanja, razgovora i tišine.Ovo ljeto je imalo oblik višesatne masaže. Ovo ljeto je imalo zvuk tvog zvona, jednostavni zvuk u dva kratka intervala.Imalo je zvuk otvaranja vrata iza ponoći, pospanosti i razbuđivanja.Zvučalo je kao nepoznat motor automobila, koji se razliježe ulicom.Imalo je zvuk vjetra koji pomijera zavjese na otvorenom prozoru, zvuk onih naših razgovora na tom istom prozoru i zvuk tišine, one naše tišine ispunjene nježnošću i prešućenim pitanjima.Imalo je zvuk veselih razgovora u daljini ispod tvog zatvorenog prozora, zvuk naše nezainteresovanosti za svijet izvan tih zidova, zvuk izbjeglištva iz dosade, zvuk pomijeranja naših tijela.Ovo ljeto je imalo zvuk jednog kratkog poljupca na rastanku.Nikada ranije poljubac nije tako zvučao.Pucketanje usana nikada nije bilo glasnije.pogledi nikad zamućeniji Ovo ljeto ću nazvati tvojim imenom.Sjećat ću ga se kao drugog najljepšeg ikad.Zaboljet će me ovo ljeto svaki put kada se budem u zoru vraćala kući.Zaboljet će svaki put kada pogledom uhvatim ćošak tvog mračnog prozora.Zaboljet će svaki put kad čujem zvižduke ispod prozora.Zaboljet će kada u masi glasova čujem akcenat sličan tvom. Možda ću poželjeti da vratim ovo ljeto.Možda ću poželjeti da smo ovo ljeto zajebali ljubav.Poslije ovog ljeta samo smo zajebali sami sebe.Bravo za nas, Lijepi!

18.10.2013.

Neromantično ljubavno opijanje

Znaš, milion puta sam se nasmijala na patetično-romantičnu frazu:"Pijani od ljubavi.".Nisam neki tip "cvijeća i svijeća".Kod mene je sve crno ili bijelo, nema nijansi između. Za moja pijanstva uvijek je bio zadužen aklohol.Vino, bijelo, uglavnom.Bile su to noći glasnog smijeha i pomućenog uma.U bilo kojoj državi, bijelo vino djeluje isto, nevažno da li sam u kućnim papučama ili se šetkam vrelim pijeskom Azurne obale.Volim kad se i jedno i drugo ljulja ispod mene. Te noći, krajem augusta, um mi je bio pomućen na drugačiji način, onaj skoro zaboravljeni, poznat tek na trenutke.Potpuno sam svjesna situacije; svjesna sam tvog pogleda na plafonu, tvog vrelog tijela pored sebe, tvog smijeha u daljini, tvog dana na mom vratu i ruke koja me grli...Svjesna sam neudobnosti tog mišićavog mjesta tik ispod ramena, na koje mi je uporno naslonjena glava...Svjesna sam slatkastog zraka oko nas...Te lude panike i opuštenosti...Samo...sve mi djeluje tako daleko, nestvarno...Kao san.Vraški dobar san. I osmijeh je tu.Ne smijeh, samo onaj tajanstveni pokret u uglu usana, koji zatitra licem samo kada pogledate Nekog Svog.Zaljubljeni će već razumjeti o čemu pričam.Tjeram sebe da upijem svaku riječ, svaki dodir, svaki napad smijanja, jer znam da ćeš već za par dana biti hiljadu kilometara dalje od mene i sve što ću imati jesu uspomene.Isprekidani filmovi u glavi.Mirisi.Zvukovi.Dodiri. Mada, ne bi vjerovao, ali i sada kada nisi tu, ja imam taj isti osmijeh u uglu usana kad pomislim na tebe.Uhvatim se u sred dana , dok obavljam neku rutinsku stvar, kako se smijem, onako sama sa sobom.Da mi se u glavi ne smjenjuju prizori s tobom, zabrinula bih se za svoje zdravlje.I svaki put se obradujem kada se sretnem tamo negdje u Sjećanju, u onom za koje sam mislila da je prešlo na stranu Zaborava, tamnu stranu.Obradujem se kao kada sretnem nekoga koga dugo nisam vidjela.Dobro, priznajem, malo više.

21.09.2013.

Samo mi pričaj...do svitanja...

Pregurala sam nekoliko dana bez tebe...ili su oni pregurali mene.Ko bi mu znao?! Nije to bog-zna-koliko dana, već samo neki jadni dvocifreni broj, ali osjećam kao da je svaki trajao pedesetšest sati.Možda bi bili kraći i jednostavniji da se ti nisi ponašao u skladu sa svojim horoskopskim znakom i u svemu bio krajnje dvosmislen.Samo da se ti posmatraš mojim očima, vjerovao bi u horoskop.O, još kako bi vjerovao... Možda bi stvari bile jednostavnije da ja sve detaljno ne analiziram.Ne znam, ne mogu drugačije.Čekaju me važne odluke, nešto što će direktno uticati na budućnost i nisam taj tip da sjedim i čekam.Više sam tip da ležim i raznišljam, da smišljam potpuno nerealne scenarije za nas, dok mi se neko Od Gore smije,grohotom. A s tobom je sve misteriozno i nepredvidivo.S misterijom bih se i pomirila, ona vlada mojim podznakom, ali to što ne znam, bar u tragovima, šta je u tvojoj glavi me izluđuje.Ne mogu da ležim mirno. Ok, mogu da vjerujem nekim višim silama, stvarima koje nemaju uporište u naučnim činjenicama, ali sve to ne znači ništa naspram samo jedne tvoje riječi.Riječi izgovorene onim nemoguće seksi, a istovremeno umirujućim glasom.A tek akcent... Tim akcentom bi mogao satima da mi pričaš o vanjskoj politici Azerbejdžana, a ja bih uživala kao da mi recituješ najljepšu poeziju.Volim da slušam, volim da pričam, ali s tobom neobjašnjivo volim da dijelim tišinu.Dovoljna mi je tvoja blizina, toplota tvog tijela , onaj slatkasti miris i glasno disanje.Shvataš li ti da sve ono što me kod drugih odbija, čak mi se i gadi, tebi me privlači. Ne shvataš, Veliki, ništa.Da shvataš, bilo bi ti jasno da ovdje ne bi naišao na odbijanje, bar ne takav kakav si sa mnom.Onda bi u horoskopu mogao biti i Mravojed, totalno me ne bi zanimalo...


Stariji postovi

Poslije tebe...
<< 11/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
in case u didn't know...
Moj si svemir, dišem kroz tvoje dodire.
Inalcanzable como estrella.
Osećanja. O. Sećanja.
Voli me i ne voli me.
Al' postane krotka kad drmne je vodka
Nikad ne reci dvaput
Jedna ljubav, jedna sudbina.
Pisma bez adrese
Potraži me.. ♥
Anđeo čuvar.
Obasjaj tamu
Nemir skitnice
Zar je bitan naziv?
S vremena na vrijeme
Pogledom te tražim negdje u daljini (godinama)...
Riječi da se kaže
Today. Tomorrow. Forever. ♥
To the moon and back!
Naziv bloga od maksimalno 50 karaktera.
i čekao bih samo nju, ni jednu drugu...
Pisma mome djetetu
jako je ptica ova putnik postala ♥
A tu na lijevoj strani sve štima,otkad tebe imam.
Papiri moje duse
Bez dlake na jaziku
sa tobom ponovo učim da letim.
She's like a wind!
više...

BROJAČ POSJETA
2573

Powered by Blogger.ba